Više od 70 godina plastični kirurzi tretiraju opuštanje kože zbog gubitka elastičnosti i gravitacije pojedinim procedurama. Moderna era ovih zahvata je zapravo započela s popularnošću liposukcije u 1980-tim godinama.
Kako su dijetalne procedure dugotrajne i često neuspješne sve više pacijenata se počelo okretati minimalno invazivnim laparoskopskim gastrointestinalnim barijatrijskim procedurama koje su postale uspješnije i s manje rizika. Barijatrijska kirurgija nije kozmetska procedura. Ona funkcionira reducirajući veličinu želuca i premosnicom dijela digestivnog sustava. Na taj način se smanjuje kalorijski unos i reducira apsorpcija što rezultira gubitkom težine. Suvremena laparoskopska barijatrijska kirurgija je s minimalnim bolom i brzim oporavkom, otpustom iz bolnice unutar nekoliko dana, povratkom na posao unutar nekoliko tjedana. Pacijenti su zadovoljni s malim porcijama visokoproteinskih i nisko masnih obroka a rafinirani šećeri izazivaju bolne dijareje i druge neugodnosti. Neželjena tjelesna mast se tako mobilizira za energiju smanjujući brzo centimetre na torzu. Radi se o velikom napretku u odnosu na početke 1950-tih godina i operacije koje su isključivale više od pola tankog crijeva, tzv jejuno-ilealni bypass. Uspjesi barijatrijske kirurgije i brzi ekstremni gubitci težine doveli su do potrebe za unificiranim pristupom u smislu totalnog podizanja tijela nakon toga u jednoj ili dvije procedure. Unatoč programu vježbanja i specijalnim dijetama, nakon masivnog gubitka težine ne dolazi do kontrahiranja kože oko manjeg volumena tijela što rezultira izgledom otopljenog voska oko zapaljene svijeće ili „Michelin“ lutke. Pretili ljudi izgledaju ipak „normalno“, „ispuhani“ nakon ekstremnog gubitka težine baš i ne.
Totalno podizanje tijela zahtijeva novu vještinu, upornost, umjetnost i nadasve timski rad u barijatrijskom timu. Kako su kirurške metode redukcije pretilosti davale dramatičnije rezultate u kraćem vremenskom razmaku, tako je i plastično-rekonstrukcijska kirurgija morala ići u smjeru agresivnijih procedura krojenja kože, potkožnog tkiva pa čak i mišića i fascija kako bi se postiglo preoblikovanje tijela u poželjniju formu. Ranije predominantno ženska populacija, poglavito nakon poroda, koja je zahtijevala ovakve zahvate u novije vrijeme je sve više izbalansirana s muškom populacijom. Razlog za to je da seksualno specifične konture i obline bivaju nepovratno izgubljene i možemo govoriti o androgenizaciji žena i feminizaciji muškaraca. Muškarci su pogođeni njihovim sada visećim dojkama i kožnim naborima koji asociraju na celulit kod žena. Kod žena bokovi i bedra postaju četvrtasti i stražnjica ravna što uz viseću kožu unutarnje strane bedara i bizarno spušteni mons pubis koji prelazi preko vanjskih genitalija u konačnici potpuno eliminira percepciju ženstvenosti.
Do 2000. godine, jako malo se pisalo u stručnoj medicinskoj literaturi i prezentiralo na stručnim skupovima o konturiranju tijela nakon gubitka težine. Uglavnom se to odnosilo na ekscizije suviše kože i samo funkcijske razloge jer su viseći kožni nabori često bili uzrok frikcije, vlažnosti, ekcema i infekcije. Konturiranje tijela je bilo od sekundarnog značaja i kozmetski zadovoljavajući rezultati su bili rijetki. Suvremena barijatrijska kirurgija je postavila nove izazove za plastično-rekonstrukcijske zahvate: kako ukloniti veliku količinu suvišne kože sa stjenke trbuha, dojki, nadlaktica, bedara, vrata, a u isto vrijeme postići zadovoljavajuće kozmetsko konturiranje tijela s prihvatljivim ožiljcima? Dakle, kako spojiti funkcijske i kozmetske zahtjeve. Početak odgovora je individualizacija. Za body-lift procedure ne može biti predeterminiranih obrazaca niti operacija. Svaki pacijent je izazov za sebe i zahtijeva s jedne strane arsenal rekonstrukcijskih zahvata a s druge strane artističko prilagođavanje pojedinom tijelu. No, ništa manji nije niti doprinos pacijenta u održavanju zdravog životnog stila nakon toga kako bi rezultati bili dugotrajni. Bez toga sav napor i koštanje barijatrijske i plastično-rekonstrukcijske kirurgije neće rezultirati povratkom funkcijske radne i životne sposobnosti a što je imperativ cijele procedure. Bez toga pacijent se ne može funkcionalno vratiti u životno i radno okruženje i procedura nije kompletna. Upravo to je razlog zašto je „Body-lift“ nakon barijatrijske kirurgije funkcijski i kozmetski zahvat u jednom.
Termin totalno podizanje tijela (eng. total body lift) označava podizanje i zatezanje kože tijela uobičajeno nakon velikog gubitka težine kao posljedica barijatrijskih zahvata.
Gornji „body lift“ uključuje:
- Reverznu abdominoplastiku (podizanje kože trbuha prema gore),
- Rekonstrukciju inframamarnog polja (polje ispod dojki),
- „Mid-torso lift“ (odstranjivanje srednjeg nabora prsnog koša),
- Remodeliranje i podizanje dojki,
- Brahiplastika (zatezanje kože nutarnje strane nadlaktica i pazuha za „bat look“).
Donji „body lift“ uključuje:
- Cirkumferencijalnu abdominoplastiku(Lokwood)(resekcja kože oko cijelog trbuha),
- „Inner-thigh lift“ (podizanje i zatezanje unutarnje strane natkoljenica),
- Monsplastica (podizanje i oblikovanje spuštenog mons pubisa).
Kao dodatna („refinement“) procedura fine dorade dolazi u obzir liposukcija za pubičnu regiju, jahaće hlačice“ i medijalne nakupine masti na unutarnjoj strani koljena.
https://zlatkovlajcic.eu/total-body-lift/
ASPS link: https://www.plasticsurgery.org/cosmetic-procedures/body-lift